(Istoria ne’e fitivu, nune’e karik iha naran mak hanesan ou
istoria hanesan,
ne’e laiha unsur kesengajaan. Ne’e kebetulan deit mak hanesan)
Kalan ne’e rai hakmatek loos. Kalohan mos moos no laiha abu-abu
ida mak sata netik. Ho fulan nia prezensa, maske seidauk kabuar loos, maibé
aumenta ona situasaun kalan ne’e nia diak atu ema enjoy kalan nia furak.
Maibé la’os ba Rosaria, ne’ebé desde ohin tuur hela iha nia
kuartu besik janela hun ho oin la kontenti. Nia hateke ba kalohan maibé la
hetan dame iha ne’ebá. Animal fuik kalan nia lian halo nia satiada liu tan. Lae
karik nia la satiada ou nervosa, maibé afinal tamba aban ninia mãe nia tinan,
no buat hotu ne’ebé nia planu la realiza ho diak no la sai realidade tuir ninia
hakarak.
Sira ne’e hotu tamba ninia kolega Libório! Libório hatene diak
katak Rosária ho nia mãe gosta loos ai-funan anggrek. Libório rasik mak promete
atu pinta ai-funan anggrek lilin hosi Rosária nia livro hodi fó ba Rosária nia
mãe, afinal ikus mai Rosária nota katak Libório la hatene pinta.
Rosária sei hanoin metin hela iha ninia memória, wainhira nia
haree livro ne’e iha hela Libório nia meza leten loron rua liubá. Maibé Rosária
la haree nem ekipamentu pinta nian ida iha ninia uma, nem tinta kor nebe
presiza atu uza hodi pinta.
“Hela loron rua deit ona ne’e, Bori!” Rosária
hasa’e lian aas uitoan hasoru Rosária tamba hirus no nervoza.
“Sim.. sim. Kalma deit,” hatán Libório. “Hau
bele pinta ai-funan ne’e iha kalan ida deit sa. Ne’e la’os pintura boot ida”
“Mais, ne’ebé? Hau nem haree ekipamentu atu
pinta nian nem ida. Tinta mos hau la haree,” Rosária lian sa’e dala ida tan.
“Depois mak hau ba sosa sa, Rose. Hau memang
la pinta kleur ona, tamba ne’e mak hau nia ekipamentu pinta nian sira laiha
hotu ona, presiza sosa foun. Orsida uitoan mak hau ba sosa, depois kalan hau
pinta.”
“Ah, O keta bosok!” Rosária hatan hasoru tan.
“O bele pinta duni ka lae? Hau komesa dúvida.”
“Nusá mak dehan hau la bele?” hatán Libório ho
lian hakmatek no sante loos. “kalma deit sa, Rose” dehan Libório hafoin fo
hamnasa kiik ida. “O ba hein deit iha uma, antes mãe nia loron aniversáriu, hau
sei antar hela pintura anggrek ne’e ba O sa.”
Rona ida ne’e, Rosária dada iis naruk sente lega uitoan.
Maibé, to’o kalan boot mos nunka hetan Libório nia inus-kain. Ohin
loraik Rosaria tenta ba buka Libório iha nia uma, nia laiha ne’ebá. Nia mãe
dehan, Libório sai ona loron rua liu-bá.
Sai? Ba ne’ebé? Libório sai? Sai hodi evita no halai hosi
responsabilidade?
“O demais, Libório. demais,” Rosária ruun
nehan, hodi kumu janela nia lolon ho nervoza. “O tega loos bosok hau hanesan
ne’e. O bele halimar ho hau iha kondisaun ida hanesan ne’e?”
Matan-ben musan ida rua turu iha Rosária nia hasan. Sim, la’os
deit tamba pintura ne’e mak halo nia tanis, maibé nia rasik laiha tan buat
seluk mak atu oferese ba ninia mãe iha ninia tinan aban.
Rosaria nia bin, maun alin sira seluk desde ohin loraik whatsapp
ba mai ona hatudu no pamer sira nia prezenti nebe sira prepara ona atu oferese
ba sira nia mãe aban.
Rosária sente menyesal loos tamba fiar demais Libório,
lahatene tamba saida mak nia bele fiar los Libório iha momentu ne’ebá. Padahal,
la’os tamba nia la hatene katak ninia kolega seluk la hatene atu pinta. Iha
eskola Rosária hatene iha kolega barak mak hatene pinta no nia haree pinta
bebeik ona. Maibé tamba saida mak nia tenki fó serbisu ida ne’e ba Libório?
“Serius, Bori?” nia husu ba Libório semana
liubá, momentu Libório oferese-an atu pinta fodik.
“Be O la fiar ka?” responde Libório.
“La’os la fiar, maibé durante ne’e hau nunka
hatene no nunka haree katak O bele pinta.”
Libório hamnasa kiik-oan deit. “pinta ne’e la’os hau nia hobi
prinsipál, Rose. Maibé ne’e la signifika katak hau nunka pinta. O bele mai iha
hau nia uma hodi haree hau nia pintura sira ne’ebé hau pinta wainhira hau iha
tempu livre. Pintura ne’ebé hau rasik mak pinta”
Pintura iha uma? Maibé iha ninia uma, liu-liu iha ninia kuartu
hau haree deit mak poster-poster ema ho uat ne’ebé boot no akipamentu akampa no
sa’e foho nian, tamba Liborio gosta sa’e foho. O para bosok, Libório, Rosária hakilar
iha laran deit ho ninia ansioza ne’ebe boot tan deit.
“Tamba saida mak O gosta loos ho prezente
pintura anggrek lilin ne’e?” husu Libório.
“Baratu to, depois mãe gosta loos anggrek
lilin” hatán Rosária ho hamnasa kamaan. “problema ne’e hau laiha tan osan atu
sosa sasaan seluk. Maibé hau nia bin, maun-alin sira planu ona atu sosa fodik
sasan ne’ebe karun no jeitu-jeitu deit. Maibé hau fali, hau hakarak prezente
ida ne’ebe baratu maibé iha kesan no memorável.”
“Iha kesan?”
“Sim, hau hakarak atu pintura ne’e depois mãe
tau iha didin-lolon ninia kuartu, atu nune’e nia sempre haree hela deit, nune’e
hanoin hau,” hataan Rosária hanesan loos ema ne’ebé hanoin dook loos.
“Sé hanesan ne’e, hau sei pinta halo kapaas
atu nune’e iha kesan ne’ebe mendalam.”
“Loron hira?”
“Haat!” hatán Libório fiar-an, hodi hatudu
ninia liman-fuan haat hanesan labarik sira wainhira ita husu sira nia tinan.
"Ninia kustu ba O nia kolen hira?”
"La presiza. Gratuita”
“La presiza?”
“Sim, lalika selu!” dehan Libório ho konfiansa
tomak. “Sé O selu, O malah hamenus fali ninia kesan.”
“Uh, romantis mate!” Rosária basa limana
neneik ho kontente.
Iha tempu kalan iha ninia kama leten, Rosária imajina ona oinsá
nia atu fó pintura ne’e ba ninia mãe, depois nia mãe atu rei no hakuak nia ho
matan-ben terharu.
Maibé, iha ne’ebé? Iha ne’ebé loos. Dehan loron haat ne’e,
ne’ebé, ida dehan berkesan (memoravel) ne’e iha ne’ebé?. Pior liu tan, agora Libório
halai lakon tiha hosi ninia responsabilidade.
Oh, mãe, hau laiha buat ida atu oferese ba O iha o nia tinan
ne’e. hau laiha prezente ida, mãe, Rosária bisi-bisi iha nia laran ho fuan ne’ebe moras. Deskulpa,
mãe.
Iha li’ur, fulan hafuhu hosi ai-tahan no sanak ne’ebe moris iha
veranda oin. Anin malirin hu ai-tahan sira hodi hasai lian ne’ebé aumenta tan Rosária
nia sentimentu tristi ne’e.
Libório, Libório, Rosária bisi-bisi ho nervoza, hau sei la fó
perdua O. O demais, O demaaaaaiiiisss liu. Nusá mak O barani los simu servisu
ida ne’ebé O afinal la hatene no nunka hatene atu halo? Tamba saida, Libório?
No agora O ba halai lakon tiha.
Ho hakat ne’ebé neneik loos Rosária muda-an ba ninia kama, depois
hamonu nia-an iha kama leten. Hafoin nia ulun kona ba sumasu, ninia maten-ben
mos monu. Kecewa, bingung, nervoza no tristi. Sentimentu hirak ne’e kahur-ba
mai hanesan loos rujak.
Libório. Sim, Libório, mane-oan ida ne’ebé atletis no iha kesan espesial
ba Rosária. Libório ne’ebé kontente, nakar uitoan maibé supel. Libório dalabarak
halo nia hirus. Libório mak ema ida ne’ebé sempre halo ninia kolega feto sira
hamnasa kuandu rona ninia istoria komik sira, maibé ba Rosária rasik sempre
lori sentimentu estrañu ida iha Rosária nia fuan-laran. Libório. Sim, Libório
Maibé dala ida ne’e, hanoin Libório nia oin la’os sentimentu
diak mak mosu, maibé ódio no hirus. Ah, Libório, tamba saida mak o tenki halo
moris sentimentu ódio iha hau nia fuan, Rosária dehan ba nia-an hodi hiit nia
matan sa’e ba leten. O rasik mak halakon hau nia sentimentu simpatia no kagum
ba O ho O nia bosok ne’e. Libório. Oh, Libório.
“Tamba saida mak O hili loos ai-funan ida ne’e?”
husu Libório, “bain-bain ema sempre hili anggrek sira seluk ne’ebé diak liu,
hanesan anggrek fulan, liu-liu kor mutin, ou anggrek vanda.”
“Ah, ne kan ema seluk. Hau nia hakarak la
hanesan ho ema seluk nian,” hatán Rosária.
“Sim, maibé anggrek ida ne’e, ninia funan
kiik-kiik deit” Libório hatán hodi haree ba iha figura anggrek lilin ne’ebé iha
Rosária nia livro.
“Husik ba to, maske kiik, maibé kapas. O haree
took ninia koor, mutin kahur ho roxo. Hau gosta loos ai-funan ne’e, maske
orsida ne’e hau hetan ninia pintura deit.”
“Sa tan ema la naran kuda arbiru iha ne’e, loos
ka lae?”
“Sim loos kedas, ida ne’e mos razaun tamba
saida mak hau gosta nia.”
Derrepenti odamatan tarutu tamba ema ida dere ho lian makaas,
halo Rosária hakfodak no halakon ninia hanoin sira ohin ne’e. Nia hamoos lalais
ninia matan-ben ne’ebé ohin monu no hadeer hosi ninia kama.
Wainhira nia loke odamatan, nia haree Junévio, ninia maun.
“O nia kolega ida hakarak hasoru,” dehan
Junévio. “Ne’ebá ne’e, iha veranda. Nia lakohi tama mai.”
“Se mak ne’e?”
“Sé mak hatene,” hatán Junévio hiit nia
kabaas, depois la’o ses tiha, “mane ida, Rose!” Junévio kontinua ho lian makaas.
Mane? Hmmm. Rosária hakat ba ba veranda hodi haree se mak
mai ne’e. Rosária hakfodak oinsá, tamba nia hatene sé mak hamriik hela iha
veranda ne’e. Libório sei uza hela jaket kulit bai-bain nia uza wainhira nia
sa’e ba foho Ramelau.
“Rose,” Libório hasee.
Rosária la hatán. Derrepenti nia la hatene oinsá atu bele simu
mane ida ne’ebé hamosu ona ódio iha nia laran. Nia la hatene atu koalia
saida. Ninia nervosa hahú sa’e fali.
“Hau foin fila hosi sa’e foho, Rose.”
Rosária nonok deit, la hatán. Ninia ódio no hirus komesa sa’e
tan ba ulun, maibé nia sei tahan.
“No hau lori buat ida atu fó ba O.”
Rosária hakfodak. “Yay pintura?” la pasiensia, liafuan ne’e sai
hosi Rosária nia ibun.
Libório haree dada-iis boot hatudu oin kecewa. Depois doko ulun
hodi dehan. “Lae, Rose, la’os pintura.”
Dala ida tan Rosária hakfodak. Oin mean derrepenti. Nia fihir
maran loos ba Libório
“Sim. La’os pintura..”
Saida mak ohin Rosária senti liu-bá iha ninia kuartu sa’e ba nia
ulun, halo nia atu hakilar, duni no trata Libório. Nia fihir metin ba Libório ho
matan ne’ebé nakonu ho ódio no hirus.
“Maibé....” Libório hapara ninia liafuan, depois
tun ba kraik. Hosi eskada nia okos ne’ebá, nia foti buat ida.
Ai-funan anggrek lilin. Rosária nia matan hanesan hakfodak loos
haree anggrek lilin moris ne’ebé tau tiha ona iha vaso kiik-oan rua. Libório
hakat sa’e eskada ho kuidadu hodi kaer metin vaso rua ne’ebé tau ona anggrek
lilin sira.
Fila fali mai Rosária nia oin, Libório fó nia oin-midar (senyum)
hiit ba ninia hirus matan vaso rua ho ai-funan anggrek nebe funan hela no sei
fresku hela. “hau hetan anggrek sira ne’e iha foho Ramelau nia hun, wainhira
hau tun fali mai.”
“Bori...“ Rosária koalia sidi, lahatene atu
koalia tan saida. Sentiment hirus sira ohin ne’e derrepenti semo lakon, la
hatene ba loos ne’ebé.
Libório fihir ba Rosária nia matan, depois dada-is ho naruk. “Hau
husu deskulpa eh, Rose. Hau memang labele pinta duni.”
“Maibé tamba saida mak O atu simu servisu
ne’e, momentu ne’ebá?” Rosária doko ulun, hanesan tenta atu halakon hanoin
negative nebe durante ne’e nia iha ba Libório.
“Tamba hau lakohi atu Rose fó fali servisu ne'e ba ema
seluk.” Depois Libório hakruuk. “Sorry eh, Rose. Pintura ne’e hau memang labele
halo duni.”
La sadar Rosária nia liman kaer halimar hamaus anggrek sira ne’e,
depois nia horon sira nia funan nebe kiik oan ne’e.
“O pasti hirus hau,” dehan Libório dala ida
tan, “ida ne’e la’os pintura, Rose”
“Sim, la’os pintura.”
“Rose nia hakarak loloos ne’e pintura, loos ka
lae?”
“Sim,” hatán Rosária hodi kaer halimar anggrek
ne’ebé Libório sei kaer hela. “Maibé agora hau gosta liu anggrek ne’ebé moris
no orijinál.”
Libório oin-midar tiha, hodi dehan. “Ida ne’e ba O, Rose no ida
seluk ne’e ba O nia mãe.”
“Anggrek ne’e ema seidauk naran kuda iha ne’e
to?” Libório husu tan.
“Sim, diak liu, duké pintura.” Wainhira Libório entrega vaso rua ne’e ba Rosária, la sengaja sira nain rua nia liman hasoru malu, hanesan mos sira nain rua nia matan ne’ebé fihir ba malu ho oin nakonu ho domin.
“Rose, O sei la fó ba ema seluk to??”
Rosária mos hatan deit ho senyum ne’ebé Libório kumpriende diak
loos ninia signifika loloos.
FIM
Billito
Soares, 22 Setembro 2017
No comments:
Post a Comment